Ni-Šu

Uvidi, saveti i priče iz sveta prevođenja i jezika.

Nazad na blog

Ni-Šu

28. avg 2020.

Ni-šu (nüshu, 女書) je jedino pismo na svetu koje su stvorile i koristile isključivo žene iz sela okruga Đangjung u kineskoj provinciji Hunan. Saznajte više.

Zapisivani slično kineskom pismu, u kolonama odozgo prema dole, s desna na levo, ni-šu karakteri strukturirani su sa četiri vrste poteza: tačka, luk, horizontalna i vertikalna linija, a oblik im je više romboidan u odnosu na klasične kvadrataste karaktere.

Za razliku od standardnog kineskog pisma koje je logografsko (svaki karakter predstavlja reč ili deo reči), ni-šu je fonetsko pismo i svaki od njegovih 600 različitih karaktera predstavlja jedan slog, dok je u samom pismo pronađeno oko 1500 karaktera, uključujući varijante za isti izgovor i značenje.

Ni-šu pismo nastalo je na području gde su živeli i mešali se narodi Han i Jao kroz međusobne ženidbe i mešanje kultura, u društvu u kojem su dominirali muškarci a ženama nije bilo dozvoljeno obrazovanje. U tradicionalnim kineskim brakovima, često ugovorenim, mlade žene su se pridruživale porodicama svojih supružnika, bile su pod strogom kontrolom svojih muževa, njihova imena nisu spominjana u rodoslovima, a često su se morale preseliti i odvojiti daleko od svoje porodice.

Mnoge od njih nakon odlaska iz roditeljskog doma suočavale su se s teškim životom, iz čega se i rodila potreba za tajnim pismom kojim su međusobno mogle komunicirati, opismenjavati se, održavati veze i izražavati svoje intimne misli i osećanja. Ovo tajno pismo prenosilo sa uglavnom sa majke na kćer, no postojala je i tradicija „zakletih sestara”, žena koje nisu bile u rodnom srodstvu, ali su se zaklinjale jedna drugoj na doživotnu vernost i prijateljstvo.

Kada se jedna od njih uda, treći dan je dobijala „Knjigu trećeg dana” gde su majka i sestre ispisivale svoju tugu za izgubljenom kćerkom i sestrom i želju za sretnim životom u braku. Žene su čuvale svoje knjige kao pravo malo blago, ukrašavale su ih vezovima, tintom i rezanim papirom, i na kraju knjige ostavljale nekoliko praznih stranica u kojima su mogle zapisati svoje vlastite želje, nadanja, strahove i nesreće.

Knjige su za mnoge žene bile toliko značajne da su tražile da budu sahranjene ili spaljene s njima, zbog čega danas ne postoji mnogo svedočanstava o ovom specifičnom pismu, niti se sa sigurnošću može utvrditi njegova starost.

Smatra se da ga je osmislila konkubina koja je pripadala caru iz dinastije Song (960-1279), a kao najstariji poznati artefakt ni-šu pisma vodi se bronzani novčić iskovano za vreme Nebeskog kraljevstva Taiping, pobunjeničkog kraljevstva u Kini (na vlasti od 1851. do 1864. godine) koje je uvelo važne socijalne reforme i usvojilo nekoliko politika u pogledu rodne ravnopravnosti, i na kome u osam ni-šu karaktera ugraviranih na kovanici stoji natpis „Sve žene na svetu su članice iste porodice”.

Na sreću, sačuvane su mnoge rukotvorine koje su stvarale žene na ni-šu pismu, kaligrafije, pisana poezija, kao i vezovi na raznim tkaninama (keceljama, maramicama i šalovima).

Proučavanje ovog originalnog pisma započeto je početkom prošlog veka, ali ubrzo je zaustavljeno zbog velikih socijalnih, kulturnih i političkih promene u Kini koje su omogućile ženama opismenjavanje na službenom kineskom pismu, istovremeno potiskujući tradicionalne kulture koje su polako počele tonuti u zaborav.

Dok su neke starije žene pokušavale da svoje kćerke i unuke nauče ni-šu, većina je to odbijala smatravši ga bezvrednim, te je sve manje i manje žena moglo sačuvati ovaj običaj. Kada su istraživanja ponovo započela 1980. godine, samo desetak žena moglo je čitati, a samo tri su mogle pisati ni-šu. Jang Huanji, poslednja žena koja je govorila i pisala ni-šu, preminula je 2004. u 98. godini.


Shvativši vrednost ovog jedinstvenog pisma kao svetske kulturne baštine, kineska vlada je u poslednjih 20 godina preduzela niz mera u cilju njegovog očuvanja, najpre otvaranjem Istraživačkog centra za dokumentovanje i proučavanje ni-šu kulture, potom i Ni-šu muzeja na ostrvu Puvei, kao i izradom rečnika sa 1800 karaktera koji obuhvata i beleške iz gramatike.

Tako je, gotovo izumrli, ni-šu postao svojevrsna turistička atrakcija, što je podstaklo žene oblasti Džang Jong da ponovo nauče tajni jezik svojih majki i baka i da, negujući ovu baštinu, steknu ekonomske slobode kakve njihove prethodnice nikada nisu imale.

Slične vesti

Kako overiti dvojezični dokument kod notara u Srbiji?

Kako overiti dvojezični dokument kod notara u Srbiji?

Saznajte kako da na najlakši način overite dvojezični dokument kod notara u Srbiji uz pomoć sudskog prevodioca: koraci, tipične greške i saveti iz prakse.

14. dec 2025.

Pročitaj više
Kada je sudski prevodilac obavezan, a kada nije?

Kada je sudski prevodilac obavezan, a kada nije?

Kada je potreban sudski prevodilac, a kada nije? Objašnjenje zakonskih obaveza, primeri iz prakse i saveti kako da izbegnete greške sa overenim prevodima.

27. nov 2025.

Pročitaj više
Da li znate ko su dragomani?

Da li znate ko su dragomani?

Ko su bili dragomani, koje su im bile dužnosti, šta su sve morali da nauče i na koji način su povezani sa Kapelom mira u Sremskim Karlovcima. Saznajte više.

18. jun 2020.

Pročitaj više